Ponekad se velika istina nalazi u nekoliko reči koje pročitamo gotovo usput. Takav je početak Pavlove poslanice Titu. Govoreći o poverenoj službi, apostol piše:
„A javi u vremena svoja riječ svoju propovijedanjem, koje je meni povjereno po zapovijesti spasitelja našega Boga.“ (Titu 1:3)
Odmah zatim pozdravlja Tita:
„Titu, pravome sinu po vjeri nas obojice, blagodat, milost, mir od Boga oca i Gospoda Isusa Hrista, spasa našega.“ (Titu 1:4)
U dva uzastopna stiha pojavljuje se isti naziv: Spasitelj. Najpre čitamo o „Spasitelju našem Bogu“, a zatim o Isusu Hristu, „spasu našem“. Ova povezanost zaslužuje pažnju: Pavle bez ustručavanja primenjuje naziv Spasitelj i na Boga i na Hrista.
Pavle je svoju službu primio od vaskrslog Isusa. Zbog toga je razumljivo zapovest iz trećeg stiha povezati sa Hristom. Ipak, budući da Pavle svoje apostolstvo pripisuje i Isusu Hristu i Bogu Ocu, sama reč „zapovest“ ne određuje konačno na koga se izraz „Spasitelja našega Boga“ odnosi. Važno je zato pogledati kako apostol govori kroz celu poslanicu.
U trećoj glavi nailazimo na isti obrazac:
„A kad se pokaza blagodat i čovjekoljublje spasa našega Boga…“ (Titu 3:4)
Pavle zatim opisuje spasenje po Božjoj milosti i obnovljenje Svetim Duhom, pa nastavlja:
„Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasa našega.“ (Titu 3:6)
Ponovo susrećemo Boga, našeg Spasitelja, a ubrzo zatim Isusa Hrista, našeg Spasitelja. Ono što smo zapazili u prvoj glavi sada se ponavlja u trećoj. To nas s razlogom navodi da ozbiljno razmišljamo o tome ko je Hristos za Pavla.
Ovaj obrazac ne zahteva da svako pominjanje „Boga Spasitelja“ neposredno označava Isusa. U trećoj glavi prirodno je razumeti da Bog Otac izliva Svetoga Duha kroz Isusa Hrista. Pavle razlikuje Oca i Sina, dok obojici pripisuje naziv Spasitelj i opisuje njihovo zajedničko delo našeg spasenja. Razlikovanje Oca i Sina samo po sebi ne poriče Hristovo božanstvo.
Između ova dva odlomka nalazi se još neposrednija izjava. U Titu 2:13 Pavle povezuje iščekivanje Hristovog dolaska sa slavom našeg velikog Boga i Spasitelja Isusa Hrista. Ova izjava daje dodatnu težinu ponavljanju naziva Spasitelj u prvoj i trećoj glavi. Posmatrani zajedno, ovi tekstovi pružaju snažan osnov za verovanje da je Pavle u Hristu prepoznavao pravoga Boga.
U četvrtom stihu prve glave, u navedenom prevodu, nalazimo četiri važna označenja: Gospod, Isus, Hristos i Spasitelj. Jedno je lično ime, a ostalo su titule. Njihova značenja zajedno otkrivaju veličinu Onoga u koga verujemo.
Gospod govori o Hristovoj vlasti. Reč se može upotrebiti i za ljudskog gospodara, ali u Pavlovom ispovedanju Isusovog gospodstva dobija izuzetno značenje. Pred Isusom će se pokloniti svako koleno i svaki jezik priznati da je On Gospod, na slavu Boga Oca (Filibljanima 2:9–11). Njegova vlast obuhvata sve stvoreno, a priznanje te vlasti proslavlja Oca.
Isus znači „Gospod spasava“. Drugi ljudi nosili su to ime, ali se u Njemu njegovo značenje ostvaruje na jedinstven način. Anđeo objašnjava da će Isus spasti svoj narod od njegovih greha (Matej 1:21). Njegovo ime najavljuje delo zbog kojeg je došao: izbavljenje čoveka iz vlasti greha.
Hristos znači „Pomazanik“, odnosno „Mesija“. To je titula obećanog Izbavitelja u kome se ostvaruju Božja obećanja. Sama reč ne znači „Bog“, ali nas upućuje na Njegovu jedinstvenu službu. Ko je taj Mesija, saznajemo iz svega što apostol govori o Njemu — uključujući izjavu o velikom Bogu i Spasitelju u drugoj glavi.
Spasitelj govori o Njegovom odnosu prema nama. On nas izbavlja, otkupljuje i daje nam novi život. Pavle u istoj poslanici taj naziv više puta pripisuje i Bogu i Hristu. Zato izraz „Spasitelj naš“ treba čitati sa punom ozbiljnošću: naše spasenje počiva na Hristovoj ličnosti i Njegovom delu.
Ova četiri označenja nisu četiri međusobno nezavisna dokaza božanstva. Ona zajedno, u svetlosti cele poslanice, prikazuju Onoga koga Pavle priznaje kao Gospoda, obećanog Mesiju i našeg božanskog Spasitelja.
A reč „naš“ približava ovu veliku istinu svakome od nas. Onaj o kome Pavle govori dao je sebe za naše izbavljenje. Zato čitanje ovih stihova vodi i ličnom pitanju: Da li Isusa Hrista priznajem kao svog Gospoda i uzdam li se u Njega kao svog Spasitelja?
(1)